Pajasen (latinski naziv vrste: Ailanthus altissima (Mill.) Swingle) je listopadno stablo porijeklom iz istočne Kine i sjevernog Vijetnama. Počevši od 18. stoljeća pajasen se sadi širom svijeta. Zbog atraktivnog izgleda, brzog rasta, otpornosti na biljojede i prilagodljivosti okolišnim uvjetima, korišten je u hortikulturi, obnavljanju staništa, za kontrolu erozije tla te u medicinskoj i kemijskoj industriji.
Danas je pajasen prisutan na svim kontinentima osim na Antartici i smatra se jednom od najinvazivnijih biljnih vrsta u Europi i Sjevernoj Americi. U Europi je široko rasprostranjen s izuzetkom alpinske biogeografske regije i sjeverne Europe, te se nalazi na Popisu invazivnih stranih vrsta koja izazivaju zabrinutost u Europskoj Uniji (tzv. Unijin popis).
Dobro podnosi mediteransku klimu zahvaljujući svojoj otpornosti na visoke temperature i dugotrajne ljetne suše. Prema trenutnim predviđanjima, očekuje se da će klimatske promjene pogodovati širenje ove vrste. U Hrvatskoj je pajasen široko rasprostranjen, ali posebno ugrožava staništa u mediteranskoj regiji.
Pajasen je vitko bjelogorično stablo visine oko 10 metara, s tim da može narasti i do 30 m. Kora stabla je glatka i sive boje, sa uzdužnim svijetlosivim prugama. Listovi su veliki i sastavljeni od velikog broja lisaka. Pojedini list može narasti do jednog metra i sastojati se od 5-52 parova lisaka, koje su izduljene, pri bazi jajolike, pri vrhu zašiljene, u bazi imaju karakterističan žljezdasti zub.
Pajasen je dvodoman, odnosno postoje muška i ženska stabla. Stabla cvjetaju u kasno ljeto, a cvjetovi su maleni (do 1 centimetar u promjeru) svijetle zelenkasto-žute boje, i rastu u velikim (do 60 cm) i bujnim metlicama pri vrhu stabljike. Plodovi su tanki i izgledaju poput krilca, imaju u sredini zadebljanje sa sjemenkom.
Mladi plodovi su zeleni, a sazrijevanjem postaju crvenkasti. Mnogobrojni su, jedno stablo može proizvesti do 325,000 sjemenki tijekom sezone.
Osim po izgledu, pajasen se može prepoznati po mirisu: ima karakterističan neugodan miris koji se najviše osjeti kod zgnječenih listova.
Pajasen ugrožava prirodna staništa, uključujući područja visoke vrijednosti očuvanja. Karakterizira ga izuzetno brzi rast, prilagodljivost na različite ekološke uvjete i visoka sposobnost razmnožavanja i širenja: jedno zrelo žensko stablo godišnje proizvede 325 000 krilatih plodova koji se vjetrom i vodom lako prenose na velike udaljenosti.
Pajasen je uspješan pionir otvorenih staništa, a kada uspostavi populaciju raste u gustim sklopovima, te u potpunosti potiskuje zavičajne biljke i mijenja prirodna staništa.
Također, proizvodi razne spojeve herbicidnog djelovanja, od kojih je najpoznatiji ailanton, čija akumulacija u tlu sprječava rast zavičajnih biljaka te utječe na faunu tla.
Pajasen je često prisutan u gradovima i drugim antropogenim staništima, gdje može uzrokovati alergijske reakcije, respiratorne probleme, osip na koži i druge zdravstvene probleme kod ljudi. Ima razgranat i snažan korijenski sustav koji može oštetiti infrastrukturu, uključujući ceste, zgrade i kulturnu baštinu – raste i u povijesnim gradskim središtima gdje oštećuje kamene građevine.
Također, zarasta poljoprivredne površine, posebno u mediteranskim kulturama poput maslinika, vinograda i voćnjaka.
